bistri vitez la mansche

petak, 26.03.2010.

Eh da

Nedostaje mi naša ljubav mila, bez nje se život kruni uzalud. Nedostaješ mi ti kakva si bila, nedostajem i ja onako lud. Ja znam da vreme ne voli heroje i da je svaki hram ukaljalo, ali meni eto ništa sem nas dvoje nije vredelo.

Nedostaje mi naša ljubav mila, a bez nje ovaj kurjak menja ćud, nedostaješ mi ti kakva si bila, nedostajem i ja onako lud. Ja znam da vreme svemu menja boje da je silan sjaj pomracilo, ali meni eto ništa sem nas dvoje nije značilo.

- 02:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 03.04.2009.

Mislis da si bila divna

Mislis da si bila divna, u mojim ocima svakako, realno nikako. Malo truda, zelje, volje. To mi nisi mogla pruziti nakon svega. Mislis da si bila divna? Da volio sa mte zbog tvoje nevjerovatne njeznosti, razumijevanja, osmijeha, utjehe, vrckavosti, otvorenosti, povjerenja kojeg sam u tebe imao, seksualne energije, njeznog poljupca i dodira. Sada kada razmislim shvacam da je sve bio samo neki san. San u kojem si ti bila princeza. Ali zar princeze toliko nanose boli. Sjecam se kada sam te upoznao, onako zaista, pomislio sam ovo je najdivnije bice na svijetu. Kakva si tada bila. A sada kada razmislim sjetim se da je od prvog dana tu bila dilema i natezanje s A. Znas li koliko čovjeka vrijedja. Znas li koliko covjeka vrijedja kad ostaje s tobom dok zaspis, gladi ti kosu i prica o, o , o bilo cemu samo ceka da njegov andjeo zaspi u miru, siguran i sretan. Znas li kako je to kada je uvijek tu, kada bi ti sve dao , a kada paralelno s time cita o tvojim tihim patnjama proslosti.
Znas li koliko covjeka vrijedja kad se ti spremas za svoje „prijatelje“ iz splita, slikas ih, cuvas u mobitelu, pises posteve pune strasti i tuge. I sto onda taj covjeka radi kad a to vidi, budala je, jednostavno je. U njemu se nesto prelomi, ode do jedne cvjecare-ne radi, do druge-ne radi, treca sreca. Pozvoni ti na mobitel pokloni cvijet (neki glupi simbol koji njemu puno znaci, tebi i ne), zagrljaj i utjehu. Zamisli ti groteske u kojoj on tjesi ljubav svog zivota zbog drugih . Zamisli te groteske.
Znas li koliko covjeka vrijedja kada se i nakon toga opet bori sa tim A kojega ti bas volis drzat za ruku, grlit i tko zna sto jos. Zamisli samo kolika je budala on koji nkad ni ne pita za to jer smatra da je bolje ne znati, jer ipak si ti njegova princeza.
Zamisli koliko covjeka vrijedja da kad ga pitas je li uredu ici na kavu s covjekom koji te odbacio na moru 50m. „da mu se iskupim“. Zamisli.
Znas li koliko covjeka vrijedja kad leze u postelju s tobom hladnom i toliko nezainteresiranom.
Znas li koliko covjeka vrijedja kada te ujutro poljubi i pozeli dobro jutra, a ti ga zgazis.
Znas li koliko covjek vrijedja kada nikad nisi tu. Ni u dobru ni u losem.
Znas li koliko covjeka vrijedja kad je cijeli tvoj zivot podredjen jednom snu, otici odavde i od njega.
Znas li koliko covjeka boli, nikad do tad kao onda, kad na godisnjicu mu kazes „ne znam zasto me ne privlacis“, znas li koliki je to udarac na ego, na muskost za tu osobu.
Znas li koliko covjeka vrijedaj kad srusis sve mitove i pijedjestale na koje te postavio i onda kazes pa ponovila bi to, ne kajem se nisam pogrijesila. Znas li koliko taj isti mora bit glup kada te prihvati zbog ljubavi opet i opet a ti ponovis sve opet i opet.
Znas li koliko covjek mora bit lud kad za svaku sitnicu krivi sebe, samo da te opravda u svojim ocima.
Znas li koliko covjeka vrijedja kada te ceka vjecno i od svake sitnice zivi stoljecima. Znas li kako je to kad te covjek koji te voli vise od icega i ikoga svaki dan i noc ceka samo znak. A njega nema i nema.
Znas li koliko covjeka vrijedja svaka neistina s tvojih usana.
Znas li kako covjeka vrijedja kad ga zamjenis za manje od dana.
Znas li kako covjeka vrijedja kad sve to guta i onda opet sve to ponovis.
Znas li kolko covjeka vrijedja kad ga iskljucis iz svega, degradiras, kad ga se sramis.
I on opet sve zbog ljubavi.
Znas li koliko vrijedja svako upiranje prstom u njega kao krivca. „ti si se meni poceo javljat, ja ionako nisam mislila se vise javit.“ A ja se javim zbog tebe, jer znam koliko ti znaci to i koliko ti treba netko. Greška.
Naravno da nista od toga ne znas. Ne zelis znati ili jednostavno je ta covjek „nas anti junak) biou nekoj drugoj stvarnosti. Ali neka, neka.
Znas li kolio covjeka boli kad zna da nisi svjesna svega, jer vise nijedan ti nece biti takav, toliko ljubavi, tolerancije i iznad svega obozavanja dati. A i ovaj mora da krene dalje. Sretno ti bilo velika ljubavi moja, moji andjeo, moja strast, moja prijateljice, moja zivotna putnice, svijetu od kojega te toliko htio zastititi. Jer uostalom nikada ocito i nisam bio netko oko koga se vrijedilo truditi i zato.....
G is out. :(

- 01:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.03.2008

Draga Z, uprskao sam stvar, još jednom,. Jebiga. Obriši suknjicu i kreni dalje. Žao mi je. Jako te volim. Tvoj G.

- 01:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 26.03.2008.

već je netko jednom nešto rekao

Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje se život kruni uzalud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo... Đ.B.

- 11:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.03.2008.

sve prave ljubavi su tužne

da, puštam.

- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.03.2008.

Neka moja iskrvljena percepcija

Bilo je još poljubaca.
Sreca, nizmjerna sreca.
Sumnja.
Toliko bolna istina.
Sumnja.
Gasiš se.
Moji vapaj, očajnički, jer toliko te trebam.
Odbijam realnost, jer ja znam da jesam, da jesmo.
Vidjet ćeš.
Pokazat ću ti. :)
Nemam ljubavi za oboje, to je glupo.
Ali dok tvoja postoji i dok znam da si ti TI,
bit ću tu,
da ti pokažem,
da sam ja ONAJ!

- 10:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 19.03.2008.

kjok

Imao sam ludu ideju. Maštao da imam, savršenu djevojku, mentalno, fizički, seksualno, duhovno. Meni ne nužno sličnu, niti kompatibilnu, već izazovnu.
I onda si došao ti, sve to i više.
1000 stvari, sitnica jednom a svijeti drugom.
Puklo je.
Na sekundu pomislio sam. Stvari nisu bile tako jednostavne, barem ih ti takvima nisi želio. Opet je tu bila neka tvoja slutnja, taj nemir.
Tuga, bol, slabost to sam osjećao.
Numb bez tebe sam numb.
Mora se promijenit, skupio hrabrosti, shvatio svoje želje, prioritete. Obukao sjajni oklop, uzjahao konja. I otišao do princeze.
No moje želje više nisu bile naše, moja ljubav više nije bila naša. Protrljao oči, nisam imao oklop, tek stare krpe, konj bijaše mazga, ja ni bijah vitez, štoviše princ, već stari gubavac. Mazga se ritnula i gubavca u govna bacila.
Mislio je da će ovo biti najveći pothvat, slavno putovanje, priča za bajku. Princezo zasrala si najljepšu stvar koju je za tebe itko napravio, ukaljala nas, izdala ljubav.
Princezo raskrinkala si me, otkrila moje dronjke, ostao gol, odbačen, u trenutku kada sam raširio ruke.
Jednu noč tuge i suza samo si dopustio, samo jednu jer ti si izdala ljubav.
Princezo nikad nećeš svoga princa naći, jer on eto tamo u govnima leži.

A mi, mi smo svojdobno bili ljubav.

- 03:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.03.2008.

Žrtvovao sam tebe da dobijem sebe,
žrtvovao nas da saznam tko sam
Izgubio najboljeg prijatelja jer sam inatljiv
Ostao bez sigurnosti i mira jer imam glupe ideal.
Ostao izgubljen jer sam se slijepo držao mape.
Izgubio krila u potrazi za slobodom.
Ostao kastriran u želji za užitkom.
Tražeći zrak dobio ga previše.
Jer ti si dio mene,
moji put, snaga, moja krila,
moji adrenalin, moji endorfin,
ti si moja želja za putenim.
Mi smo moja sigurnost, moji mir i slatki nemir.
U tebi se utapam i s tobom spajam,
jer ti si moja sloboda i moji svemir.
Ti si ono što trebam, kako to nisi shvatio?

- 16:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ne puštam te, ne dam da ideš

Ne puštam te, ne dam da ideš. Eto samo to bi bilo dovoljno, ništa više. Nikakvo junačenje, nikakva racionalnost, nikakav razum. „Ne želim te držati ako nisi sretan, ne želim ti to radit“. A kako ću biti sretan bez tebe.
Ne puštam te, ne dam da ideš. Eto samo to bi bilo dovoljno, ništa više. No toga nije bilo, ostala je praznina, neki nemirni spokoj, stajali smo na grobu naše veze, čak na pitajući se kako je do toga došlo. Napokon smo se toga riješili. Volimo se kao, ali isto tako kao to nije dovoljno. Što onda jest. Govoriš o nekim brojkama, četvorkama, peticama. Ja o postocima… Umoran sam od brojeva, od izmišljanja filozofije, opravdanja i mojih i tvojih. Umoran, nesretan zbog glupih razloga. Otkad sam to ja racionalan, otkad smo to mi.
Ne puštam te, ne dam da ideš. Eto samo to bi bilo dovoljno, ništa više.
Možda jednom, nekad opet, možda. Teško, ne vidim inicijatora, otkad su ponos i razum jači od osjećaja. Otkad smo to mi. Otkad ja nisam lud. Ali jesam, no riječi ne idu van. Samo ravnodušnost, nekakvo usrano vrijeme, oblaci, pepsi, small talk. „Gledaj sendwich bar, kebab…“. Posljednji zagrljaj, poljubac. Tragovi nekadašnje strasti, premalo. Zbunjen.
Ne puštam te, ne dam da ideš. Eto samo to bi bilo dovoljno, ništa više. No nitko to nije rekao. Nažalost.

- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.03.2008.

...

Tužan, prazan, bez kraljevstva, bez pronceze. Sjeta, nostalgija, i opet tuga. Razmišljane, seciranje, traženje odgovora i rješenja. Iščekivanje, trebam znak, simbol, trebam nadu. Muško, čvrst, glup i opet tužan.

- 21:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #